Črnogorski jezik (crnogorski jezik) je ime ijekavsko-štokavske variante osrednjega južnoslovanskega jezika znanega kot srbohrvaščina, ki se govori v Črni gori.[3]

Črnogorščina
Crnogorski, Црногорски
Izgovarjavatsr̩nǒɡorskiː
Materni jezikČrna gora[1]
Št. maternih
govorcev
22 % prebivalcev Črne gore, okoli 144.838 govorcev (2003)[1]
Uradni status
Uradni jezik
 Črna gora
RegulatorSavjet za standardizaciju crnogorskog jezika
Jezikovne oznake
ISO 639-2cnr
ISO 639-3cnr [2]
GlottologNi
Linguaspheredel 53-AAA-g
Ta članek vsebuje zapis glasov v črkovni obliki po IPA. Brez ustrezne podpore za interpretacijo, lahko vidite vprašaje, okvirje ali druge simbole namesto Unicode znakov.

Po ustavi iz leta 1992 je uradni jezik Črne gore opredeljen kot srbski jezik ijekavske standardne različice, po osamosvojitvi Črne gore leta 2006 pa potekajo polemike o uveljavitvi črnogorščine kot samostojnega jezika. Po ustavi, ki je bila sprejeta 19. oktobra 2007, je uradni jezik v Črni gori črnogorščina.[4]

Mnogo Srbov in Črnogorcev nasprotuje črnogorščini, češ da med srbščino in črnogorščino ni veliko razlik, torej da črnogorski jezik ne obstaja, temveč le črnogorsko narečje.

Govorno območje hrvaščine, srbščine, bosanščine in črnogorščine (nekdaj srbohrvaščine) ni le jezikovni kontinuum, temveč gre za jezike (ali narečja!), ki imajo skoraj enako slovnico; govori pa so medsebojno razumljivi.

Tu je na mestu aforizem:

Jezik je narečje z vojsko in mornarico

—Max Weinreich, YIVO Bleter 25.1, 1945, p. 13

Pogoj za jezik je v tem primeru izpolnjen.

Abeceda uredi

Črnogorski jezik ima dve pisavi, latinico in cirilico. Po pravopisni normi imata enakovreden položaj.[5] v vsaki od pisav je 32 črk.

Latinica
Aa Bb Cc Čč Ćć Dd Dždž Đđ Ee Ff Gg Hh Ii Jj Kk Ll Lj lj Mm Nn Nj nj Oo Pp Rr Ss Šš Śś Tt Uu Vv Zz Žž Źź
Cirilica
Аа Бб Вв Гг Дд Ђђ Ее Жж Зз З́ з́ Ии Јј Кк Лл Љљ Мм Нн Њњ Оо Пп Рр Сс С́ с́ Тт Ћћ Уу Фф Хх Цц Чч Џџ Шш

Primerjave s sorodnimi jeziki uredi

Poleg specifičnih besed (leksike) črnogorščino ločijo od sorodnih jezikov specifični mehki šumniki "ś" in "ź", ob tem pa strogo ločijo med "č" in "ć" ter "dž" in "đ", kar se v nekaterih narečjih sorodnih jezikov povsem izgubi.

črnogorsko srbsko in hrvaško slovensko
nijesam nisam nisem
tijeh tih teh
tijema tima tem
ovijeh ovih tistih
ovijema ovima tistim
črnogorsko srbsko hrvaško slovensko
đe gde gdje kje
đevojka devojka djevojka dekle
đeca deca djeca otroci
lećeti leteti letjeti leteti
ćerati terati tjerati priganjati
śedi sedi sjedi sedi
śekira sekira sjekira sekira


Viri in opombe uredi

  1. 1,0 1,1 http://www.plav.net/zavicaj/popis_2003.htm
  2. Montenegrin: A language of Montenegro, In: Simons, Gary F. and Charles D. Fennig (eds.). 2018. Ethnologue: Languages of the World, Twenty-first edition. Dallas, Texas: SIL International. URL: https://www.ethnologue.com/. Pridobljeno dne 4. november 2018.
  3. Kordić, Snježana (2008). »Crnogorska standardna varijanta policentričnog standardnog jezika«. V Ostojić, Branislav (ur.). Jezička situacija u Crnoj Gori – norma i standardizacija: radovi sa međunarodnog naučnog skupa, Podgorica 24.-25.5.2007 (PDF). Podgorica: Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. str. 35–47. ISBN 978-86-7215-207-4. OCLC 318462699. SSRN 3434494. Arhivirano iz prvotnega spletišča (PDF) dne 21. septembra 2013. Pridobljeno 3. marca 2013.
  4. Ustava Črne gore. Dostopno 5. 5. 2012
  5. Vlada Crne Gore - Pravopis crnogorskog jezika Arhivirano 2017-08-09 na Wayback Machine., str. 8. Dostopno 5. 5. 2012

Pravopis crnogorskog jezika i rječnik crnogorskog jezika (pravopisni rječnik), Ministarstvo prosvjete i nauke, Podgorica, 2009