Matija Mažuranić, hrvaški pisatelj, * 1817, † 17. april 1881

Matija Mažuranić
Portret
Podpisana fotografija Matije Mažuranića
Rojstvo4. februar 1817({{padleft:1817|4|0}}-{{padleft:2|2|0}}-{{padleft:4|2|0}})[1]
Novi Vinodolski
Smrt17. april 1881({{padleft:1881|4|0}}-{{padleft:4|2|0}}-{{padleft:17|2|0}})[1] (64 let)
Straßgang[d]
NarodnostHrvaška Hrvat
Poklickovač, pisatelj
GibanjeRomantika

Bil je potopisec in brat uglednejšega Ivana, pisca znanega epa Smrt Smail-age Čengića.

Rojen je bil v Novem Vinodolskem, obiskoval je nemško šolo v domačem kraju, kjer se je izučil za kovača. Pogosto si je privoščil potovanja (Črna Gora, Srbija), izjemoma nekajkrat tudi v Bosno. Leta 1841 se je vrnil v Novi, kjer se je ukvarjal s svojo obrtjo in poljedelstvom, ukvarjal pa se je tudi s književnostjo in kulturnimi vprašanji nasploh. Leta 1847 je končal na Dunaju, leta 1848 spet v Bosni (v Sarajevu, na dvoru Fazli-paše Šerifije). Konec leta 1848 v pismu, naslovljenem na svoje brate, pravi: »Ne vem, kdaj se bom vrnil domov, saj sem bil, bojim se, ustvarjen za to državo. Turki[2] me imajo zelo radi zaradi moje preudarnosti, pravijo, in rayah vedno bolj zaupa vame, in od tega ni drugega izida kot mitra na glavo ali kol v rit.« Po Sarajevu je Matija odšel v Konstantinopel (čeprav točnih datumov ni mogoče ugotoviti), po nekaterih legendah pa še dlje v Suez in Egipt. Leta 1852 se je Matija vrnil v Novi, kjer se je naselil, dokler ni leta 1879 zbolel. Živel je osamljeno, dokler se niso začeli kazati simptomi duševne degeneracije, končno je umrl v sanatoriju znanega psihiatra Richarda von Krafft-Ebinga, v Feldhofu pri Gradcu, dne 17. aprila 1881.

Mažuranić je bil kot pisatelj znan po potopisu Pogled u Bosnu. Med svojimi potovanji leta 1839 v Bosno (od Karlovca, Siska in Kostajnice, čez Beograd, peš in na konju, do Sarajeva, Travnika, preko Romanije do Zvornika) je Mažuranić napisal delo, ki ga je mogoče brati tako kot pustolovščino kot tudi kot realističen zapis videnega in doživetega. V potopisu se prepletajo avtorjevi pogledi na odnose med Osmanskimi Turki in Bošnjaki, islam in krščanstvo, pripovedi o običajih vsakdanjega življenja, podobe vezirskih dvorov agov in paš, pa tudi ljudskih mejhanov, razmišljanja o vsakdanjem življenju, ljubezni. in smrt.

Dela uredi

  • Pogled u Bosnu, ili kratak put u onu krajinu, učinjen 1839—40. po jednom domorodcu, Zagreb, 1842
  • Izabrana djela, PSHK, b. 32, Zagreb, 1965
  • Pogled u Bosnu... objavljen je i na turskom jeziku: Bosna’ya Bir Bakış yahut Bir Hrvat Vatandaşının 1839.40 Yılları Arasında o Eyalete Kısa Bir Yolculuğu, priredili dr. sc. Ekrem Čaušević, dr. sc. Tatjana Paić-Vukić i mr. sc. Ayla Hafız Küçükusta, Balkan Türkoloji Araştırmaları Merkezi (BAL-TAM), Prizren 2011., 77 str. + zemljopisna karta.

Literatura o Matiji Mažuraniću uredi

  • Milorad Živančević: "Građa za biografiju Matije Mažuranića (1817-1881)", "Zbornik Matice srpske za književnost i jezik", knjiga 12, sveska prva, Novi Sad, 1964, str. 83-112. - V tem prispevku so poleg podatkov iz biografije zapisana pisma Ivana Petrova Mažuranića njegovim sinovom Antunu, Ivanu in Matiji, pisma Matijinih bratov Antuna in Ivana Mažuranića, pisma Matijinega sina Pavla Mažuranića, dokumenti o zadnjih dneh Matije Mažuranića in neznana pesem Matije Mažuranića "Bědna starost".
  • Milorad Živančević i Vladan Nedić: "Zbornik Matije Mažuranića", "Zbornik Matice srpske za književnost i jezik", knjiga 14, sveska druga, Novi Sad, 1966, str. 213-264. - Ob opisu zbirke narodnih pesmi Matije Mažuranića "Narodne pjesme, iz ust Matijevih popisane 31/1 1836." so bile objavljene vse pesmi (86) iz te zbirke.
  • Vinko Brešić (ur.), Hrvatski putopisi, Zagreb 1997.
  • Dean Duda, Priča i putovanje, Zagreb 1998.
  • Tatjana Paić Vukić - Ekrem Čaušević: "A Croat’s View of Ottoman Bosnia: The Travelogue of Matija Mažuranić from the Years 1839-40.", "Living in the Ottoman Ecumenical Community: Essays in Honour of Suraiya Faroqhi", ed. by V. Constantini and M. Koller, Brill 2008., str. 293-305.
  • Tatjana Paić Vukić - Ekrem Čaušević: "Pogled u Bosnu” Matije Mažuranića kao povijesni izvor", "Prilozi za orijentalnu filologiju" 56/2006. 2007., Orijentalni institut u Sarajevu, str. 177-191.

Sklici uredi

  1. 1,0 1,1 data.bnf.fr: platforma za odprte podatke — 2011.
  2. V 19. stoletju se je izraz Turk (hrvaščina: Turčin, Turak) lahko nanašal tako na osmanske Turke kot na islamizirane Slovane, ki se danes sebe imenujejo Bošnjaki.
  • Fališevac, Dunja; Nemec, Krešimir; Novaković, Darko (2000), Leksikon hrvatskih pisaca (v hrvaščini), Zagreb: Školska knjiga d.d, ISBN 953-0-61107-2

Zunanje povezave uredi