Bilečanka: Razlika med redakcijama

Izbrisana vsebina Dodana vsebina
nova stran
(ni razlike)

Redakcija: 12:00, 8. julij 2019

Bilečanka (srbohrvaško Bilećanka) je pesem, nastala v koncentracijskem taborišču v Bileći.

Bilečanka v slovenščini

Nastanek

Pesem je nastala leta 1940 v koncentracijskem taborišču v hercegovskem mestu Bileća, kamor je tedanja jugoslovanska vlada od januarja do novembra tega leta zapirala politične nasprotnike (večinoma komuniste). Zaporniki, razvrščeni v štiri sobe – slovensko, srbsko, makedonsko in žensko – so v taborišču organizirali kulturno-umetniško gibanje, v okviru katerega so konec aprila začeli priprave za proslavo ob prazniku dela. Po zgledu pesmi o zaporih v Lepoglavi in Sremski Mitrovici se je rodila zamisel, da se napiše pesem o Bileći. To je storil Milan Apih, učitelj iz Celja, nakar jo je v srbohrvaščino prevedel Todor Vujasinović.[1]

Na proslavi prvega maja ob Trebišnjici so zaporniki, obkroženi z oboroženo stražo, po zapeti Internacionali in kratkem referatu zapeli del nove pesmi. Peli so jo tudi, ko so hodili po mestnih ulicah, in Bilečani so se je naučili ter jo širili dalje; tako je pesem zapustila taborišče še pred zaporniki.

Besedilo

Slovenščina

Sredi pušk in bajonetov,
sredi mrkih straž
se pomika naša četa
v hercegovski kras.

Čuje se odmev korakov
po kamenju hercegovskem
heja ho, heja ho.
 

Daleč zdaj si domovina;
nas izgnali so,
ko da krivi smo zločina,
ker te ljubimo.

Čuje se odmev korakov ...

Vzeli materi so sina,
ženi so moža,
lačna je doma družina,
dosti je gorja.

Čuje se odmev korakov ...

Že v Sibirijo gonili
brate so nekdaj,
pa je prišel konec sili,
kje si zdaj, tiran?

Čuje se odmev korakov ...

Skoz pregnanstvo in trpljenje,
skozi ječe mrak
prišlo novo bo življenje,
čujte mu korak.

Čuje se odmev korakov ...

Ko brez pušk in bajonetov
prosta nam bo pot,
stopala bo naša četa
svobodi naprot'.

Čuje se odmev korakov ...

Srbohrvaščina

Sred pušaka, bajoneta,
straže oko nas,
tiho kreće naša četa
kroz bilećki kras.

Čuje se odjek koraka
po kamenju hercegovskom;
Hej, haj, ho!
Hej, haj, ho!

Daleko si zavičaju,
mi prognani smo,
prognaše nas zbog zločina
što te ljubimo.

Čuje se odjek koraka ...

Osta majka bez svog sina
žena bez druga
pusta osta kuća njina
gorka sudbina.

Čuje se odjek koraka ...

Već u Sibiru gonili
braću su nekad
Pa je stigao konac sili
gdje si, tiranine, sad?

Čuje se odjek koraka ...

Kroz progonstvo i trpljenje,
kroz tamnice mrak,
dolazi nam novi život,
čujte mu korak.

Čuje se odjek koraka ...

Bez pušaka, bajoneta
bude li nam poć
stupat će naša četa
slobodi nasuprot.

Čuje se odjek koraka ...

Glej tudi

Sklici

  1. »Milan Apih«. www.audioifotoarhiv.com (v srbščini). Pridobljeno 8. julija 2019.